drkicelibat poezija aha

Da sam barem s tvojom upalom pluća
dobila dar govora
Da sam barem osjetila da zapravo
ti moraš mrziti
Život koji sam ti dala gasi se
jer nisam bila dovoljno široka
da te do kraja izbacim van
Ti nisi proplakao kad te jednom davno
neka druga majka
Rodila
Ja sam proplakala kad si prvi put
ušao u mene
...
Pričao si o svojoj kuhinji
o neredu
o glavi i kaosu
o štakorima i žoharima
o stubištima koja sam htjela
polizati da se ti stigneš odmoriti
Sanjala sam o svemu što sam htjela
učiniti da te zadivim
Planirala sam se roditi isponova
Punila sam kadu vodom
posivila sam od sebe
Suze su smrdile po dnu dna
Željezo je bilo mekano kao tvoja kosa,
tvoje zlatne suze,
tvoje najokrutnije usne,
zubi koji mrze moje sve

...
Nikad nisi pročitao knjigu
nisi upalio svijeću kad sam mislila da ću umrijeti
nisi opustio ruke kad sam osjećala da ću svršiti
Ti nikad nisi priznao da si
uplakan i ružan
Gadilo mi se
U tvome ogledalu vidjeti tebe
na svome vratu tvoje žile
i adamovu jabučicu koju sam si udarala
i gnječila dok nisam isplakala svaki i najmanji dio
tvoje najužasnije
Opreznosti

Bez naslova sam najbolja i zapravo više ne
priželjkujem da si inteligentan
Želim da preboliš svoju maštu pustu poput
tvoga kreveta
bez plahte, s jednim jastukom i jednom
osobom u kutu svega, ja, koja sam se
u snu redovito stiskala uz tebe toliko
da si me morao buditi da ne padneš s
kreveta
u bezdane svoje prljavštine
natrag u moje vruće ruke koje i dalje
grabe
nesebično glumim da spavam

koliko tebe može biti koliko si se samo
puta promijenio, a ja nisam primjetila
ništa
jer sam škripala zubima i voljom u snu
nikad nisam željela jače nego kad si me
ostavio
a sada znam
ja sam najranjivija i najljepša žena na svijetu

Izađi iz ovog našeg umiranja kao što sam ja noćas izašla iz vatre nakon što su mi gležnjevi izgorjeli, nakon što su me koljena nepodnošljivo svrbjela. Netko nas je gledao, netko s moje lijeve strane nije htio da te tako jako želim, ali moje je bedro bilo naslonjeno na tvoje i to si osjetio jače nego bilo što drugo te noći. Nisam željela da me boli, ali nisi ni ti želio da sam trošila nečije tuđe bore. Možda te opet vidim. Možda te jednom slučajno dotaknem usnama po vratu.

Palim šarene lampice,

farbam srce u tamno ljubičasto,

smijem se pred sobom i lomim kosti,

žedna sam.

Prazan je život i magla mi se skuplja u dnu tijela.

Tebe nema nigdje.

Više ne osjećam ni tvoje odsustvo.

....

Slučajno sam otkrila ime parfema koji koristiš. Koristim ga u podmuklim praznim noćima. Legnem u krevet, sama kao što sam uvijek i bila. Mirišem zapešća i gledam tvoju sliku. To je najbliže što ti mogu doći. I znam koliko sam daleko. I znam da će proći cijela vječnost prije nego te opet vidim; prije nego opet odeš od mene.

dolazim niz tebe u tebe

iz tebe izlazim prljava kao iz majke

mala i plačem,

plačem godinama od tebe 

jutros kao da si bio ranjen samoćom.
osjetila sam da te negdje boli jako.
plakala sam cijeli dan.

Ti si kao ptičica u krletci,

uzbuđen među svojim ženama,

pucaš u prazno,

pucao bi u sebe,

srcem kao bombom raznio bi pola moje mladosti.

Ne želim otići.

Htjela bih stalno ležati uz tvoja leđa.

zatvorim oči dok se gušim,
napad panike nakon previše rakije,
ti u svijetlo plavoj vesti,
nemam pojma otkud mi to
i kad sam postala ovako djetinjasta.
ponižavam se pred tobom i uživam u tome.
sad shvaćam njene mršave noge koje
su se vezale za njega,
njene zube koji su klizili kao staklo
niz njegova leđa.
ne znam o čemu govorim i zašto ovako guši i boli.
mislila sam da me poznaješ,
možda stvarno ne zaslužujem da te udišem,
a želim te.
želim sve od tebe.
i ne mogu pisati jer se sramim svega svoga.

...

roze poze,
za tebe sam igrala,
igrala sam tebe
i sa sobom sam se igrala.
bilo je zabavno
i tad si me stvarno trebao.
nisam dala.
nikad ne dam.
ukočena sam kraj tebe i odvratno tužna.
možda ti se gadim.
tvoj ljubičasti potok miriše,
kao od ispod kreveta,
kao da se dižeš i izvlačiš od nekud
kad te najmanje želim,
drveće se trese i nebo podrhtava svaki put
kad se nasmiješ u gužvi,
svaki put kad gledaš u mene.

padao si kao kapljice sa islanda,
kao zvončići tuge iz četvrtog srednje.
sjećam se kad je bilo jako maglovito
i trava je u ravnoj liniji prestala rasti.
netko mi je pričao o tome i o svojoj tuzi,
a ja sam se nadala da će mene manje boljeti
ako budem slušala.
bol nikad nije prestala.
ni s tobom.
ti si gotov sa mnom, više me ne trebaš.
u tome smo isti.
ni ja se više ne trebam.
završila sam sa sobom.